- Prazna slama
- Muke po mučeniku
- Dvostruki aršini
- Drekavci i baba roge
- Pošalica sa podvriskivanjem
- Zemlja snova
- Pobrkani lončići
- Dobro je poznato
- Il' si voda il' si vino
- Pusti to, nego da ti kažem
- Oni hoće
- Čudo, ali neviđeno
- Prosto k'o pasulj
- Svaka ptica svome jatu
- Kakve veze imam ja sa tim?
- Ljudi smo
- Ti ćeš da mi kažeš
Neki intelektualci hoće silom da promene kulturni model u Srbiji
Kritičnost ili govor sa različite političke ili kulturne pozicije doživljavaju se kao pretnja, i to pretnja celokupnom kolektivu, kog govornik velikodušno zastupa. Zato se sa onima koji se usude da taknu u narod treba otvoreno obračunati. Strategija je jednostavna: računa se na jasnu podvojenost ‘mi’ vs ‘oni’, koja je autorov glavni, ali i jedini argument. Nepremostiva je razlika između nas, naroda, i njih, intelektualne elite koja je zaboravila kom kulturnom obrascu pripada. Zato te koji su digli nos i usudili se da kritikuju nešto u Srbiji, treba izložiti podsmehu i ironiji (‘mudrac koji mantra’, ‘gospodja teatrolog’), da se malo spuste na zemlju. A, onda, dva puta upotrebiti izraze koji ukazuju na to da se protiv građana silom želi delovati (’na silu’, ‘naterala’), i tako konačno razobličiti tu pretnju koja se na narod nadvija sa intelektualnih visina.
Svako malo, u srpskim medijima se pojavi neki mudrac koji mantra o “pogrešnom kulturnom modelu” i potrebi njegove promene…
Kada, na primer, sondaža javnog mnenja pokaže kako većina građana Srbije ne misli onako kako bi “trebalo”, onda se nađe gospođa teatrolog koja bi da na silu menja kulturni obrazac, e da bi građane naterala da razmišljaju onako kako je propisano.
